Ima nade za našu malu zemlju, a vlada je pravednija iz dana u dan.
Ipak ćemo svi jednako plaćati “Posebni porez na plaće, mirovine i druge primitke”. Nema iznimki.
Klik miša kojim ću idući mjesec poslati postotke u proračun će biti popraćen pobjedonosnim smješkom - “jesmo ih!”.
Nadam se da nećemo dugo čekati i “Posebni zakon o sprečavanju kupovine jeftinijeg benzina van mjesta boravka”, “Posebni zakon o solidarnosti građana prema bankama”, “Posebni zakon o zaštiti digniteta sudionika u investicijama preko 10 miliona kuna” i “Zakon o cinizmu prema društveno korisnoj ulozi Vlade i Sabora”.

Otvaram oči. Bode me neudoban kamen pod leđima i čujem nepoznate glasove.
Ne čuje se više Udina gitara i nešto je pretiho. Napipavam svoju -3 dioptriju u stavljam je povrh nosa da i ja vidim šta se događa.
2 policajca. 3 sata su u jutro.
“Zvao je netko s onu strane uvale, navečer se buka jako čuje. Prvo smo mislili da je neki kafić, ali sad smo se provozali pa smo našli vas.”
Da sam Udo uvrijedio bih se na to “buka”. Gdje su “November rain” i “Sweet child o’mine” buka. To su klasici. Ali WTF? Nalazimo se 100 metara daleko od prve kuće. Imali smo obzira maknuti se na udaljenu plažu sa svojim frižiderom od jučer kupljenog domaćeg vina i sad neko zove murju jer je buka još uvijek iznad jednog decibela!?
Nekako kontam da će se likovi nasmiješiti i reći “Žao nam je društvo, ali naš posao je da dođemo. Nemojte biti preglasni i sve je ok.”
Međutoa jedan ima blokić. Legitimacija.
Udo ima gitaru i po defaultu je prvi na redu.
“Ime oca?”
Nitko nema osobnu.
“Nemojte zezati. Vi stvarno namjeravate tu pisati neku prijavu?”
“Tišina tamo!” obraća se ovaj bez blokića.
Ovaj s blokićem dolazi do mene pa sad ja dobijam “Ime oca?”
Vjerojatno sam izgledao “so high school” dok sam mu išao objasniti (hm, zalihe frižidera su tada već bile pri kraju) kako poštujem pravnu državu i razumijem njegovu službenu dužnost, ali ipak nema potrebe da nam kvari večer s tako krutim stavom.
U tom trenutku opažam kako se ovaj drugi nervozno približava iz mraka, a ovaj koji piše sprema blokić i izvlači iz džepa crne rukavice bez prstiju.
Prijeti mi privođenjem i noći u stanici ako se ne počnem pristojno ponašati i odgovarati samo na ono što me pita i kad me pita.
“???”
23. je fuckn 7. Čitavi otok živi na tome što ima 2 sunčana mjeseca u godini da mogu doći nositelji novčanika poput nas, a navečer dolazi čovjek s blokićem i prijeti ćelijom svima koji nisu dovoljno dobri i tihi?
Dabogda vas spasio MMF.

Izlet na Paklene otoke nije završio s previše opeklina. Flashne mi u ovakvim prilikama neslužbena himna FER-a i light motiv “Use sun cream”. Je, zvuči štreberski što to spominjem, al fakat mi se upeklo.
Drndamo se u Puntu prema Vrboskoj i radimo kratku pauzu u big-mama Kerumu uz glavnu cestu. Treba kupiti malo salate i kruha za društvo roštilj-kremenadlama koje nas već upacane isčekuju.
Dolazimo do kutka sa svježom florom i fuj. Prvo nam se pod nogama zalomila gajba sa gnjilim breskvama. Ne jedna, dvije.
Par koraka dalje gajbe sa jabukama koje su davno izgubile pravo da se zovu jestive. Oko njih rojevi mušica, a naborana koža babe Anđe iz Lozića donjih prema njima izgleda tinejdžerski…
Srećom, sve su uredno posložene s istaknutom cijenom pa ne postoji opasnost da se netko zabuni i pomisli da je to otpad.
Teti koja radi na vagi upućujemo dobronamjernu primjedbu da bi to u nekom pristojnom dućanu maknuli van da se ljudi ne prejedu mušica jer im onda neće trebat salama.
Slegnuta ramena i pažljivo umotan odgovor kažu “Sinko da se mene pita ja bi to odavno makla, al šta ja tu mogu. Važem i šutim.”
4 i pol boda za nominaciju “Budi i ti hrvatski ambasador”.
Ma 5, ljeto je nećemo sitničarit.

Otok Hvar, prekrasan ljetni dan 2009. Dnevne novine su pune krize koja jede malu djecu i priče o nesposobnom vodstvu države. Te nemušte laži ne nalaze korijena u našim mislima i prepuštamo se ljetovanju do übera. Danas se vozimo brodom na Paklene otoke. To jest na jedan od njih. Preinertni smo da bi istraživali i postavljali zahtjeve o tome na koji, pa ćemo se prepustiti slučajnosti i volji prvog barbe na rivi koji ima šarenu tablu “Pakeni otoci!”.
Ipak, prije nego stupimo zagorenom nogom na brod, treba napuniti Davorov portabl frižider sa par litara čiste izvorske vode i sličnom količinom vode zagađene hmeljom.
Ulazimo u Konzum, nerazbuđeni, u šlapama, sa rolo-spužvom za ispod ručnika i frižider torbom u ovosezonskim bojama. Krećemo prema rampi gdje nas zaustavljaju i ne dopuštaju da uđemo sa stvarima. Imamo ormarić tu iza. Ormarić traži kovanicu od 5 kuna za ključ i u njega ne stane spužva. Nemamo kovanicu.
“Dajte nas pustite unutra, kupit ćemo kod vas stvari i svima će biti dobro”.
“Ne, ne smijete sa stvarima unutra.”
“Al spužva ionako ne stane…”
“Stavite je onda tu na hrpu pa uzmite kad izađete.” (pokazuje na hrpu ručnika i peraja koje su ostavili oni sretnici koji su dobili dopuštenje za ulazak u dućan).
Dafo i ja se pogledavamo. Iva je preko rampe sa košarom i čeka da nas puste unutra.
“Vrati to, idemo kupovat negdje drugo.”
Ja stišćem spužvu, on torbu-frižider i namazani faktorom 50 odlazimo iz klime na ožeglo sunce.

15 metara dalje stoji nekoliko puta manji dućan u koji vas puštaju i s perajama. Ostavljamo unutra 100 kuna i krećemo dalje svom brodu i barbi.

Četvrtak u jutro, prekrasan dan. Sunce je rano izašlo i obasjalo mi prozore u sobi.
Teško ustajem iz kreveta jer me probada bol u ramenu i leđima. Previše sati u automobilu i za računalom u zadnjih tjedan dana. Ali nema veze. Malo vježbe i razgibavanja i opet sam u pogonu.
Spuštam se do ureda, tamo se već praši od tipkanja i imamo riješen bug od jučer.
Nova pošta na stolu. Računi što bi drugo bilo, još je rano za razglednice…
Otvaram izvještaj od RBA. Kontam da je ta koverta najbezbolnija jer već znam što je unutra.
Ali ima i dodatak. Hm.

Poštovani,
obavještavamo Vas da RBA od 01. svibnja 2009. godine primjenjuje nove naknade u poslovanju sa stanovništvom.
Od navedenog datuma naknada za slanje Izvatka o stanju i prometu po tekućem računu na dogovorenu adresu iznositi će 5 kuna mjesečno.
Ukoliko Izvadak po tekućem računu više ne želite primati poštom na adresu, molimo Vas da se obratite u najbližu RBA poslovnicu i zatražite ukidanje slanja Izvatka na adresu.
< the_rest_of_crap >
…
< /the_rest_of_crap >

Ok, već im plaćam 14 kuna mjesečno i mislim da je to više nego dovoljno novaca od mene za banku.
Zovem poslovnicu da zamolim da mi maknu slanje papira na kućnu adresu.
- “Žao mi je morate doći osobno u poslovnicu”
- “WTF? Odjednom izmislite novi trošak, automatski ga svima zakačite i moram doći u poslovnicu da mi se to otkači?”
- “…” (gomila teksta koja u biti znači “Da.”)
- “…” (gomila teksta, zapakiranog u pristojni rječnik koji u biti znači “#$!&% jedna lihvarska”)

Još me malo boli ono rame, sad sam i ljut. Od svih misli koje trenutno lete glavom, “promijeniti banku” ima najveći font.

Nemam, ali baš nemam vremena za napisati nešto na blogu. S jedne strane je to ok, jer znači da nešto i radim, a s druge nije jer mi je blog outdated…
A imam gomilu tema. Od toga kako je prošao FITC u Amsterdamu i moje predavanje sa sexy Sheelom Sheilom na Flexcampu, do zbivanja vezanih uz ZgFlex i duhovitosti na temu ekonomske krize…
Al polako, bude…

Cakana ideja koja nekako konceptualno prati demokraciju je transparentnost ulaganja u političke stranke.
Kod nas je to još uvijek prilično opskurna tema kojoj se politika odupire rukama i nogama, a vjerojatno ni jednoj politici nije baš omiljena…
U SAD-u postoji organizacija Center for Responsive Politics koja održava web opensecrets.org na kojem se može steći uvid u to koliko novca se vrti u političkim kampanjama. Ima gomila zgodnih vizualizacija, npr. koliko love je dobio koji predsjednički kandidat za izbore u 2008.
Vidi se recimo da demokrate vole odvjetnici, a republikance industrija nekretnina. Ne znam zašto nigdje nema podataka o naftnim kompanijama…
Na ovom linku je prikaz podataka iz njihove baze koji ilustriraju koju političku opciju vole korporacije.
Zanimljivo je vidjeti kako dišu IT kompanije. Republikance podupiru Siebel, Dell, Verisign i Texas instruments, a kalifornijske firme su više love davale demokratima. Telekomi su uglavnom neutralni, AT&T malo više naginje republikancima.
Ajd nek’ netko skupi podatke za Hrvatsku, a ja ću džabe iskodirati grafove

Ok, tek danas sam saznao za Zoetrope. Opet kasnim za novostima…
Mračna stvar. Mislio sam da je www.archive.org super, ali ovo je dimenzija iznad.
Zamisli aplikaciju koja omogućava da označiš komadić web stranice, skrolaš kroz vrijeme i pratiš kako se mijenjao sadržaj.
Odjednom statični sadržaj na webu prestaje biti statičan i pretvara se u “content stream”. Wow!
Uz malo igre se brojčani podaci (cijena knjige na Amazonu, cijena barela nafte na cnn.com, podaci o tečaju…) mogu prikazati kao grafovi. Čak je moguće povezati podatke sa dva različita weba i staviti ih u korelaciju.
To se zove aplikacija!
Demo se može vidjeti na: http://www.technologyreview.com/video/?vid=183
Još jedna simpatična činjenice ja ta da ovaj šećer dolazi iz Adobea

< angry_mode >
Svi znamo za one trenutke kad pozelimo kupiti nesto jeftinije (i uglavnom to kupimo).
E, tako sam i ja odlucio kupiti jeftiniji internet. Nije bilo bez argumenata. Trebao sam dvije dodatne telefonske linije i flatrate, a Metronet je imao dovoljno zaljubljive cijene da me nagovore prekopcati svoje tk pupcane vrpce s T-Com-a na njih.
T-Com mi je ionako vec bio mrzak zbog trome birokracije, korisnicke sluzbe na kojoj se debelo izmucis dok ne dobijes informaciju koju trazis, prevelikih cijena i nekvalitetnih Siemensovih wireless routera koje dijele u paketima. A da ne pricamo o Kasdama. Kad se samo sjetim jadnih servera koji su svako malo ostajali plakati u mraku LAN-a zbog Kasdinih amnezija.
Nakon dugotrajnog naganjanja s Metronetom da konacno dodju i spoje me, prvi dan je poceo idilicno. Imao sam srecu da je tehnicar dosao upravo na onaj nesretni dan kad im je roknuo cijeli sustav. Dobio sam internet u 11h, a oko 14:30 ga vise nije bilo. Do sutra. A telefona jos iduca 2 dana.
Sreca da sam tocno taj dan bio usred deploya aplikacije na produkcijski server. Ostao sam zatecen na oko 80% procesa…
Onda je tjednima sve radilo ok. Tek tu i tamo 10-ak minuta nista nije radilo. Mozda pola sata ponekad. Najcesce u vrijeme kad na internetu nije bilo niceg zanimljivog ni hitnog pa se ne ljutis previse. Tek malo pozivcanis jer ti ne da ucitati ful zanimljivi link koji si upravo kliknuo, ali brzo se ohladis.
Ali bilo je i trenutaka poput ovog veceras. Zelim zatvoriti tjedan, ujutro sjedam u auto i idem na vikend u idilicno mjesto bez kompjutora. Trebam prosurfati jos pola sata da skupim par ideja i dovrsim nesto za ponedjeljak, poslati par mailova i na spavanje. Ali ne. Zasto bi to trebalo biti jednostavno kad moze biti i komplicirano?
Interneta fakin nema. Umjesto Googlea ruzna plava stranica Thomson routera koja kaze “no internet for you!”
Naravno da mi ne radi ni telefon. Mobitel u ruke i 08008228.
- “Halo.”
- “Halo.”
- “Nestalo mi interneta.”
- “Koja je vasa adresa?”
- “Bla bla bla xx, Sesvete”
- “Znamo za taj problem. Radimo na nadogradnji cvorista mreze i ostali smo bez napajanja. Sesvete, Sesvetski Kraljevec… Problem ce biti otklonjen u roku 2 do 3 sata.”
- “uf… (psovka u sebi)… hvala, laku noc. (psovka na glas)”
I tako covjek zavrsi u pisanju bloga offline.
Na kraju shvatis kako si tek mala tockica na tom svijetu i da ti je vise manje svejedno kojeg providera imas. Jednog mrzis zbog jednih stvari, drugog zbog drugih. Ovdje ti smrdi router kod tebe, ondje router kod njih. Ovdje ti vise muzu dzep, ondje vrijeme i zivce. Kod treceg sigurno ima isto zanimljivih stvari, ali nije da mi se vise istrazuje. Ionako vjerojatno svi imaju isti set alata za maltretiranje korisnika, samo zavisi na sto neletis…
…
Vidi doso internet.
< / angry_mode >

Prije par dana je u Guardianu izašao članak o uspjehu inicijative britanskih vlasti da spriječi kriminal na ulicama postavljanjem Big Brother mreže CCTV kamera širom UK. Nakon što su deponirali milijarde funti na račune firmi koje se bave video nadzorom, ispostavilo se da je upotrebom sustava u Londonu riješeno svega 3% slučajeva uličnog kriminala.
Uzevši u obzir količinu uloženog novca i činjenicu da je stvar u produkciji već nekoliko godina meni to zvuči prilično porazno.
U čemu se sve dogodio zajeb?
Postojale su dvije osnovne pretpostavke (ili politička argumenta?) za ovu investiciju:
- uz video nadzor će se smanjiti količina kriminalnih djela jer će svi biti svjesni da su nadzirani
- ako se dogodi kriminal riješiti ćemo ga pregledavanjem snimljenog materijala

U prvi argument su se polagale velike nade, a informiranje građana o tome da su pod stalnom paskom je imalo svoje nadrealistične trenutke. Najjača fora mi je orwellovski plakat koji je jedno jutro osvanuo po Londonu. Dizajniran po uzoru na propagandu 40-tih sa velikim naslovom “Secure beneath watchfull eyes” je trebao valjda objasniti britancima da su od sada sigurniji… Na prvu su svi mislili da se radi o nečijoj sprdnji na cijelu tu Big Brother ideju, ali ispostavilo se da su plakat platili sami porezni obveznici

Par godina nakon toga policijski inspektor na radiju tvrdi da prevencija nije pokazala neki veliki uspjeh i da ljudi ne fermaju kamere ni 5% jer vjerojatno smatraju da:
- većina njih ionako ne radi
- nitko ne prati to što se snima

Ovu prvu pretpostavku se nitko normalan ne bi usudio potvrditi čak i da je točna, a istinitost ove druge se očitava u izjavi istog inspektora da policija nema dovoljno resursa da analizira sav taj video materijal.
Čovjek iskreno kaže da se policija baš i ne koristi sustavom jer je pretraživanje video snimaka u potrazi za dokazima težak posao za koji ih nisu dobro ni obučili. U praksi se policajci često i ne trude provjeriti da li je lokacija kriminalnog djela pokrivena CCTV-om.

E, sad, stukli smo velike pare u ovo, što bi se dalje dalo napraviti s tim… Ekipa ima sljedeće ideje:
- ugraditi u sustav neku inteligentnu video tracking tehnologiju koja bi omogućavala da kamere automatski prepoznaju i prate sumnjivce
- objavljivanje slika kradljivaca i silovatelja na internetu
- izgradnja nacionalne baze videa sa snimkama osuđivanih osoba i neidentificiranih osoba u činjenju kriminalnih djela
Citiram izjavu:
“Planovi za ovo postoje na papiru, ali su na čekanju dok se ne usavrši tehnologija potrebna za automatsku analizu videa”

Za ovo prvo će se bogme još načekati, a i kad dočekaju tu Tom Cruise tehnologiju ispostaviti će se da treba zamijeniti 80% hardvera na terenu jer kamere nisu PTZ ili nešto slično. Ovo drugo ajde, ali tek nakon što riješe onaj interni problem da policija nema dosta obučenog kadra i ne koristi CCTV u praksi. Ovo treće je izvedivo, treba par miliona za nahraniti IT firmu koje će isporučiti softver i puno kvalificiranog kadra koji bi radio na tome.

Bottom line: eksperiment je ustvari tek počeo i za nastavak treba još puno love, a sve što se postiglo se moglo riješiti i bez ulaganja besmislene količine novca u tehnologiju koja će za koju godinu već biti arhaična.

Simpatična slučajnost je da u isto vrijeme zagrebačke vlasti otvaraju novčanik (hm, naše novčanike) za ulazak u sličnu priču, a omiljena argumentacija za taj potez je “vodimo se za uspješnim primjerima gradova koji su uveli ovakav sustav”
Priča iza uvođenja mega-video-sustava u Zagrebu je njnj (1500 kamera, optička infrastruktura, nadzorni centar, …), ali o tome nema nikakve debate, nitko se ne pita “čemu”?
Po izjavama likova iz grada i policije u ovom Večernjakovom članku, ispada da uopće nema argumentiranih potreba koje bi opravdale taj projekt i jasnih ciljeva koji se žele ostvariti (ako stavimo na stranu beskrajne mogućnosti slikanja po novinama i povećanje zarade Zagreb Parkinga jer više ni jedan krivo parkirani auto neće izmaći paucima).
Netko je očito odlučio stući našu lovu u to i tu nema neke velike diskusije.
A kad već spominjemo novi Dinamov stadion, zašto nam na tom referendumu za izbor lokacije uz Maksimir i Kajzericu ne bi dali i opciju “Nigdje”?

No, da se mi vratimo na glavnu priču ovog posta:
Moj prijatelj Tomislav Lopar je u ponedjeljak pobjedio na natjecanju stand-up komičara amatera u Purgeraju i za nagradu je dobio jučerašnji nastup sa trupcima iz Sve 5 u Boogaloou. Tomislav ima osebujan glazbeni izričaj i pjeva popularne hitove tako da smiješno zvuče. U idući ponedjeljak navečer se opet takmiči u Purgeraju pa navratite i poslušajte ga.