Evo jedna hotelska zgoda za one koje zanima problematika korisničkih sučelja
U neki sitni noćni sat tumaram hodnikom novouređenog hotela u Rijeci, dolazim do vrata svoje sobe i stavljam magnetnu karticu u bravu. Čuje se klik, pritisnem kvaku i otvaram vrata. Svjetlo se automatski pali prije nego sam zakoračio unutra. “Baš zgodno” proleti mi misao. Zatvaram vrata za sobom i kroz mali hodnik ulazim u sobu. Vadim iz džepova mobitel, novčanik, ključeve od auta i skupa s magnetnom karticom ih bacam negdje samo da ih se riješim… Sako ide u ormar, etui van iz kofera. Treba mi četkica za zube, pasta. Gel za tuširanje… hm, nek čeka jutro. Puštam vodu u lavabou, ni pretoplu ni prehladnu, stavljam paste malo manje nego na reklami, trlj kružno, gore, dolje… mrak!
Wtf mrak?!
Crn da crnji ne može biti. Sreća da sam zapamtio na kojoj je visini pipa pa mogu isprati pastu iz usta. Napipavam vrata od kupaonice i pokušavam u hodniku pronaći sklopku za svjetlo. Ništa, ništa, zid, zid, neka plastika - neke čmrlje se miču, ali ništa se ne događa, nije sklopka već nekakav utor, svejedno pokušavam nešto s njim, al ne ide, glupi utor, pipam dalje, nema ništa, ulazim u sobu, nema ni tu ništa,… fak i ormarić i ko ga tu stavi i nožni prsti!!!
Sreća da u ulici pod prozorom ne radi ni jedna bandera, inače bi bilo dosadno.
Nema prekidača. Ne kužim.
Misli. Imaš diplomu za struju. Kako se može upalit svjetlo bez prekidača?
Negdje treba postojat nešto što pusti fazu na sijalicu. Sklopka, relej…? Hm, relej. Uz njega često ide senzor. Kakav senzor tu može bit? Micanje? Nema šanse. Pljeskanje? Nije ovo Cosby show. Da nije crko osigurač? Ma ne vjerujem. Smrdi mi na tajmer.
Možda treba nešto s nečim… KARTICA! Naravno kartica, onaj utor od maloprije, treba gurnut jedno u drugo i sve će bit ok!
Gdje je kartica?! Gdje je išta?
Pipam po omraženom noćnom ormariću, nema. Idem polako do stola, nema. Ne čini mi se da sam bacao stvari po podu, njega ćemo ostavit za kraj. Krevet. Nazad do kreveta, pazi kud hodaš jer ormarić i dalje vreba. Tu smo. Nema, nema, dalje prema ćošku, vidi ključevi, vidi mobitel, ha kad stisnem gumb dobit ću malo svjetlo. Klik, bljesk, vidi i kartica je tu
Idemo sad do rupe. Okreni karticu na pravu stranu, gur, klik, SVJETLO!
Genijalan izum. Ko li ga je smislio, samo da mi se sad tu ne pojavi da ga ne zabljesnem.
Gledam karticu da vidim piše li na njoj nešto tipa “gurni u rupu kad uđeš u sobu”. Ne piše.
Gledam rupu da vidim piše li na njoj… naravno da ne piše.
Gledam vrata, papir na stolu, nigdje ništa ne piše.
Nula bodova za dokumentaciju!
Zovem na mobitel kolegu koji se zadržao na porti.
“Čuj, prije nego odeš pod tuš, gurni … bla, bla…”
“Super, thnx baš bi lijepo naj…”

Bem ti modernu tehnologiju.