< angry_mode >
Svi znamo za one trenutke kad pozelimo kupiti nesto jeftinije (i uglavnom to kupimo).
E, tako sam i ja odlucio kupiti jeftiniji internet. Nije bilo bez argumenata. Trebao sam dvije dodatne telefonske linije i flatrate, a Metronet je imao dovoljno zaljubljive cijene da me nagovore prekopcati svoje tk pupcane vrpce s T-Com-a na njih.
T-Com mi je ionako vec bio mrzak zbog trome birokracije, korisnicke sluzbe na kojoj se debelo izmucis dok ne dobijes informaciju koju trazis, prevelikih cijena i nekvalitetnih Siemensovih wireless routera koje dijele u paketima. A da ne pricamo o Kasdama. Kad se samo sjetim jadnih servera koji su svako malo ostajali plakati u mraku LAN-a zbog Kasdinih amnezija.
Nakon dugotrajnog naganjanja s Metronetom da konacno dodju i spoje me, prvi dan je poceo idilicno. Imao sam srecu da je tehnicar dosao upravo na onaj nesretni dan kad im je roknuo cijeli sustav. Dobio sam internet u 11h, a oko 14:30 ga vise nije bilo. Do sutra. A telefona jos iduca 2 dana.
Sreca da sam tocno taj dan bio usred deploya aplikacije na produkcijski server. Ostao sam zatecen na oko 80% procesa…
Onda je tjednima sve radilo ok. Tek tu i tamo 10-ak minuta nista nije radilo. Mozda pola sata ponekad. Najcesce u vrijeme kad na internetu nije bilo niceg zanimljivog ni hitnog pa se ne ljutis previse. Tek malo pozivcanis jer ti ne da ucitati ful zanimljivi link koji si upravo kliknuo, ali brzo se ohladis.
Ali bilo je i trenutaka poput ovog veceras. Zelim zatvoriti tjedan, ujutro sjedam u auto i idem na vikend u idilicno mjesto bez kompjutora. Trebam prosurfati jos pola sata da skupim par ideja i dovrsim nesto za ponedjeljak, poslati par mailova i na spavanje. Ali ne. Zasto bi to trebalo biti jednostavno kad moze biti i komplicirano?
Interneta fakin nema. Umjesto Googlea ruzna plava stranica Thomson routera koja kaze “no internet for you!”
Naravno da mi ne radi ni telefon. Mobitel u ruke i 08008228.
- “Halo.”
- “Halo.”
- “Nestalo mi interneta.”
- “Koja je vasa adresa?”
- “Bla bla bla xx, Sesvete”
- “Znamo za taj problem. Radimo na nadogradnji cvorista mreze i ostali smo bez napajanja. Sesvete, Sesvetski Kraljevec… Problem ce biti otklonjen u roku 2 do 3 sata.”
- “uf… (psovka u sebi)… hvala, laku noc. (psovka na glas)”
I tako covjek zavrsi u pisanju bloga offline.
Na kraju shvatis kako si tek mala tockica na tom svijetu i da ti je vise manje svejedno kojeg providera imas. Jednog mrzis zbog jednih stvari, drugog zbog drugih. Ovdje ti smrdi router kod tebe, ondje router kod njih. Ovdje ti vise muzu dzep, ondje vrijeme i zivce. Kod treceg sigurno ima isto zanimljivih stvari, ali nije da mi se vise istrazuje. Ionako vjerojatno svi imaju isti set alata za maltretiranje korisnika, samo zavisi na sto neletis…
…
Vidi doso internet.
< / angry_mode >

Prije par dana je u Guardianu izašao članak o uspjehu inicijative britanskih vlasti da spriječi kriminal na ulicama postavljanjem Big Brother mreže CCTV kamera širom UK. Nakon što su deponirali milijarde funti na račune firmi koje se bave video nadzorom, ispostavilo se da je upotrebom sustava u Londonu riješeno svega 3% slučajeva uličnog kriminala.
Uzevši u obzir količinu uloženog novca i činjenicu da je stvar u produkciji već nekoliko godina meni to zvuči prilično porazno.
U čemu se sve dogodio zajeb?
Postojale su dvije osnovne pretpostavke (ili politička argumenta?) za ovu investiciju:
- uz video nadzor će se smanjiti količina kriminalnih djela jer će svi biti svjesni da su nadzirani
- ako se dogodi kriminal riješiti ćemo ga pregledavanjem snimljenog materijala

U prvi argument su se polagale velike nade, a informiranje građana o tome da su pod stalnom paskom je imalo svoje nadrealistične trenutke. Najjača fora mi je orwellovski plakat koji je jedno jutro osvanuo po Londonu. Dizajniran po uzoru na propagandu 40-tih sa velikim naslovom “Secure beneath watchfull eyes” je trebao valjda objasniti britancima da su od sada sigurniji… Na prvu su svi mislili da se radi o nečijoj sprdnji na cijelu tu Big Brother ideju, ali ispostavilo se da su plakat platili sami porezni obveznici

Par godina nakon toga policijski inspektor na radiju tvrdi da prevencija nije pokazala neki veliki uspjeh i da ljudi ne fermaju kamere ni 5% jer vjerojatno smatraju da:
- većina njih ionako ne radi
- nitko ne prati to što se snima

Ovu prvu pretpostavku se nitko normalan ne bi usudio potvrditi čak i da je točna, a istinitost ove druge se očitava u izjavi istog inspektora da policija nema dovoljno resursa da analizira sav taj video materijal.
Čovjek iskreno kaže da se policija baš i ne koristi sustavom jer je pretraživanje video snimaka u potrazi za dokazima težak posao za koji ih nisu dobro ni obučili. U praksi se policajci često i ne trude provjeriti da li je lokacija kriminalnog djela pokrivena CCTV-om.

E, sad, stukli smo velike pare u ovo, što bi se dalje dalo napraviti s tim… Ekipa ima sljedeće ideje:
- ugraditi u sustav neku inteligentnu video tracking tehnologiju koja bi omogućavala da kamere automatski prepoznaju i prate sumnjivce
- objavljivanje slika kradljivaca i silovatelja na internetu
- izgradnja nacionalne baze videa sa snimkama osuđivanih osoba i neidentificiranih osoba u činjenju kriminalnih djela
Citiram izjavu:
“Planovi za ovo postoje na papiru, ali su na čekanju dok se ne usavrši tehnologija potrebna za automatsku analizu videa”

Za ovo prvo će se bogme još načekati, a i kad dočekaju tu Tom Cruise tehnologiju ispostaviti će se da treba zamijeniti 80% hardvera na terenu jer kamere nisu PTZ ili nešto slično. Ovo drugo ajde, ali tek nakon što riješe onaj interni problem da policija nema dosta obučenog kadra i ne koristi CCTV u praksi. Ovo treće je izvedivo, treba par miliona za nahraniti IT firmu koje će isporučiti softver i puno kvalificiranog kadra koji bi radio na tome.

Bottom line: eksperiment je ustvari tek počeo i za nastavak treba još puno love, a sve što se postiglo se moglo riješiti i bez ulaganja besmislene količine novca u tehnologiju koja će za koju godinu već biti arhaična.

Simpatična slučajnost je da u isto vrijeme zagrebačke vlasti otvaraju novčanik (hm, naše novčanike) za ulazak u sličnu priču, a omiljena argumentacija za taj potez je “vodimo se za uspješnim primjerima gradova koji su uveli ovakav sustav”
Priča iza uvođenja mega-video-sustava u Zagrebu je njnj (1500 kamera, optička infrastruktura, nadzorni centar, …), ali o tome nema nikakve debate, nitko se ne pita “čemu”?
Po izjavama likova iz grada i policije u ovom Večernjakovom članku, ispada da uopće nema argumentiranih potreba koje bi opravdale taj projekt i jasnih ciljeva koji se žele ostvariti (ako stavimo na stranu beskrajne mogućnosti slikanja po novinama i povećanje zarade Zagreb Parkinga jer više ni jedan krivo parkirani auto neće izmaći paucima).
Netko je očito odlučio stući našu lovu u to i tu nema neke velike diskusije.
A kad već spominjemo novi Dinamov stadion, zašto nam na tom referendumu za izbor lokacije uz Maksimir i Kajzericu ne bi dali i opciju “Nigdje”?

No, da se mi vratimo na glavnu priču ovog posta:
Moj prijatelj Tomislav Lopar je u ponedjeljak pobjedio na natjecanju stand-up komičara amatera u Purgeraju i za nagradu je dobio jučerašnji nastup sa trupcima iz Sve 5 u Boogaloou. Tomislav ima osebujan glazbeni izričaj i pjeva popularne hitove tako da smiješno zvuče. U idući ponedjeljak navečer se opet takmiči u Purgeraju pa navratite i poslušajte ga.