Četvrtak u jutro, prekrasan dan. Sunce je rano izašlo i obasjalo mi prozore u sobi.
Teško ustajem iz kreveta jer me probada bol u ramenu i leđima. Previše sati u automobilu i za računalom u zadnjih tjedan dana. Ali nema veze. Malo vježbe i razgibavanja i opet sam u pogonu.
Spuštam se do ureda, tamo se već praši od tipkanja i imamo riješen bug od jučer.
Nova pošta na stolu. Računi što bi drugo bilo, još je rano za razglednice…
Otvaram izvještaj od RBA. Kontam da je ta koverta najbezbolnija jer već znam što je unutra.
Ali ima i dodatak. Hm.

Poštovani,
obavještavamo Vas da RBA od 01. svibnja 2009. godine primjenjuje nove naknade u poslovanju sa stanovništvom.
Od navedenog datuma naknada za slanje Izvatka o stanju i prometu po tekućem računu na dogovorenu adresu iznositi će 5 kuna mjesečno.
Ukoliko Izvadak po tekućem računu više ne želite primati poštom na adresu, molimo Vas da se obratite u najbližu RBA poslovnicu i zatražite ukidanje slanja Izvatka na adresu.
< the_rest_of_crap >
…
< /the_rest_of_crap >

Ok, već im plaćam 14 kuna mjesečno i mislim da je to više nego dovoljno novaca od mene za banku.
Zovem poslovnicu da zamolim da mi maknu slanje papira na kućnu adresu.
- “Žao mi je morate doći osobno u poslovnicu”
- “WTF? Odjednom izmislite novi trošak, automatski ga svima zakačite i moram doći u poslovnicu da mi se to otkači?”
- “…” (gomila teksta koja u biti znači “Da.”)
- “…” (gomila teksta, zapakiranog u pristojni rječnik koji u biti znači “#$!&% jedna lihvarska”)

Još me malo boli ono rame, sad sam i ljut. Od svih misli koje trenutno lete glavom, “promijeniti banku” ima najveći font.

Trackback URI | Comments RSS