Otok Hvar, prekrasan ljetni dan 2009. Dnevne novine su pune krize koja jede malu djecu i priče o nesposobnom vodstvu države. Te nemušte laži ne nalaze korijena u našim mislima i prepuštamo se ljetovanju do übera. Danas se vozimo brodom na Paklene otoke. To jest na jedan od njih. Preinertni smo da bi istraživali i postavljali zahtjeve o tome na koji, pa ćemo se prepustiti slučajnosti i volji prvog barbe na rivi koji ima šarenu tablu “Pakeni otoci!”.
Ipak, prije nego stupimo zagorenom nogom na brod, treba napuniti Davorov portabl frižider sa par litara čiste izvorske vode i sličnom količinom vode zagađene hmeljom.
Ulazimo u Konzum, nerazbuđeni, u šlapama, sa rolo-spužvom za ispod ručnika i frižider torbom u ovosezonskim bojama. Krećemo prema rampi gdje nas zaustavljaju i ne dopuštaju da uđemo sa stvarima. Imamo ormarić tu iza. Ormarić traži kovanicu od 5 kuna za ključ i u njega ne stane spužva. Nemamo kovanicu.
“Dajte nas pustite unutra, kupit ćemo kod vas stvari i svima će biti dobro”.
“Ne, ne smijete sa stvarima unutra.”
“Al spužva ionako ne stane…”
“Stavite je onda tu na hrpu pa uzmite kad izađete.” (pokazuje na hrpu ručnika i peraja koje su ostavili oni sretnici koji su dobili dopuštenje za ulazak u dućan).
Dafo i ja se pogledavamo. Iva je preko rampe sa košarom i čeka da nas puste unutra.
“Vrati to, idemo kupovat negdje drugo.”
Ja stišćem spužvu, on torbu-frižider i namazani faktorom 50 odlazimo iz klime na ožeglo sunce.

15 metara dalje stoji nekoliko puta manji dućan u koji vas puštaju i s perajama. Ostavljamo unutra 100 kuna i krećemo dalje svom brodu i barbi.

Trackback URI | Comments RSS