Izlet na Paklene otoke nije završio s previše opeklina. Flashne mi u ovakvim prilikama neslužbena himna FER-a i light motiv “Use sun cream”. Je, zvuči štreberski što to spominjem, al fakat mi se upeklo.
Drndamo se u Puntu prema Vrboskoj i radimo kratku pauzu u big-mama Kerumu uz glavnu cestu. Treba kupiti malo salate i kruha za društvo roštilj-kremenadlama koje nas već upacane isčekuju.
Dolazimo do kutka sa svježom florom i fuj. Prvo nam se pod nogama zalomila gajba sa gnjilim breskvama. Ne jedna, dvije.
Par koraka dalje gajbe sa jabukama koje su davno izgubile pravo da se zovu jestive. Oko njih rojevi mušica, a naborana koža babe Anđe iz Lozića donjih prema njima izgleda tinejdžerski…
Srećom, sve su uredno posložene s istaknutom cijenom pa ne postoji opasnost da se netko zabuni i pomisli da je to otpad.
Teti koja radi na vagi upućujemo dobronamjernu primjedbu da bi to u nekom pristojnom dućanu maknuli van da se ljudi ne prejedu mušica jer im onda neće trebat salama.
Slegnuta ramena i pažljivo umotan odgovor kažu “Sinko da se mene pita ja bi to odavno makla, al šta ja tu mogu. Važem i šutim.”
4 i pol boda za nominaciju “Budi i ti hrvatski ambasador”.
Ma 5, ljeto je nećemo sitničarit.

Trackback URI | Comments RSS